Beli

Beli je jedno od najstarijih i u prošlosti najvažnijih creskih naselja.

Beli je osnovan prije 4.000 godina. Na toj području pronađeni su ostatci prethistorijskih gradina i debelih suhozida a župa je osnovana prije točno 1.000 godina (1018 godina)
Iliri su bili prvi za sad poznati stanovnici Belog čijih tragova ima po cijeloj Tramuntani. Naselje se najviše razvija u doba Rimskog carstva jer ovdje grade jednu od svojih utvrda za kontrolu pomorskog prolaza između Cresa i Krka. Tada se Beli zvao Caput Insulae što znači Glava otoka. Caput Insulae spadao je u one gradove koji su u okviru Rimskog carstva imali potpunu autonomiju i nosili naslov republike.
Legenda kaze da je Beli, oko 1265. godine, posjetio ugarski kralj Abel (Bela) IV, koji se nakon pobjede nad Mongolima sakrio na Grobničkom polju. Njemu u čast mještani su u kamenom zidu isklesali njegovu glavu i mjestu dali ime Beli.
U srednjem vijeku Beli je Hrvatski utvrđen grad – castrum, središte seoskog kaptola i samostalne komune kojoj je pripadao sjeverni dio Cresa – sve dok mu koncem 15. st., isto kao i Lubenicama, Venecija nije ukinula autonomiju.
Beli krasi romanički zvonik , župna crkva Sv. Marije s dograđenom ložom i Marijina kapela, a posvuda uokolo mnogo uličica i dvorišta sa starim cisternama. Trg Pricrekva, s kamenim sjedalima uokolo, središte je Belog gdje se i danas odvija javni i društveni život.
Konačna forma naselja povijesno je definirana dogradnjom nizova kuća na potezu nekadašnjih gradskih zidina u 18. i 19. stoljeću. Sačuvan je i jedan od toševa za masline.
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije s romaničkim zvonikom pregrađivana je i dograđivana u 18. i 19. st. U crkvenoj loži uzidani su fragmenti predromaničke plastike – pleterna dekoracija iz 19.-20. st. U unutrašnjosti crkve nalazi se kip Sv. Antuna, izrezbaren u maslinovu drvu i dvije nadgrobne ploče s uklesanim glagoljskim natpisima – jedna klerika s uklesanom godinom 1639., te druga jednog ratara, na kojoj je uklesano njegovo oruđe: srp, plug i škare za rezanje ovčje vune.
Mala romanička crkvica Sv. Marije čuva u sakristiji vrijednu, srednjovjekovnu crkvenu zbirku – procesijski bakreni križevi iz 13. i 14. stoljeća.
U Belom ima i nekoliko glagoljskih natpisa. Najvažniji je onaj iz 16. st. koji govori o tome da je papa Julije dao neke povlastice Martinu Šubru i Jakovu Škotiću, a koji su bili “kaštalidi” i “guvernaduri” bratovštine Sv. Sebastijana i Sv. Fabijana, kao i svoj ostaloj braći “ki pul njih budu”. Na groblju je gotička, šiljasto nadsvođena crkva Sv. Antuna s početka 15. stoljeća

Mjesto Beli turistički je orijentirano za obiteljski i kamping turizam s lijepom šljunkovitom plažom i dobro zaštićenom lučicom. Također, iskazuje se kao ishodište za dugačke šetnje po prirodi predivnih šumovitih predjela Tramontane.

U Belom se nalazi "Centar za posjetitelje i Oporavilište za bjeloglave supove Beli" u sklopu kojeg je otvoren interpretacijski centar s nekoliko stalnih izložbenih postava, a to su biološka raznolikost cresko - lošinjskog otočja, priče o bjeloglavim supovima pod naslovom „Želite li stvarnost ili mit?“ te povijest i ekološka baština šume Tramuntane. Ujedno provode integralnu zaštitu bjeloglavih supova.(http://www.ju-priroda.hr/supovi.shtml)

Croatia Full of Life