Stara gradska jezgra

Ostaci gradskih zidina, Cres

Ostaci gradskih zidina: cilindrična kula u sjeverozapadnom dijelu grada i troje gradskih vrata izgrađena u XVI. stoljeću u renesansnom stilu: južna – mala gradska vrata Bragadina (1581. godina), sjeverna gradska vrata Marcela (1588. godina) i glavna gradska vrata sv. Mikule na glavnom trgu. Zanimljivo je da je Cres sve do kraja venecijanskog razdoblja (kraja XVIII. stoljeću) živio isključivo unutar gradskih zidina, a izvan tog prostora bila su podignuta jedino dva samostana. Cres je već u srednjem vijeku bio opasan zidinama, a u XVI. stoljeću Venecija je dijelom obnovila i sagradila nove zidine koje su većinom srušene u XIX. stoljeću.

Gradska Loža, Cres

Gradska loža iz XV. stoljeća sa stupom sramote, a nalazi se na glavnom creskom trgu – Trgu Frane Petrića, u samoj srednjovjekovnoj luci – mandraću. Loža je oduvijek bila središte javnog života grada, a danas je najživlja u prijepodnevnim satima, kada se pretvara u tržnicu.

Venecijanska kula, Cres

Venecijanska kula iz 15. stoljeća kružnog je tlocrta. Nalazi se na najvišoj točki mletačkog obrambenog sistema. Jedina je potpuno sačuvana od 4 kula i gradskih bedama koji su u povijesti opasivali grad Cres. Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu grada.

Rimski most, Beli

Rimski most, dug 8 metara, koji premošćuje kanjon na ulazu u grad, jedini je u potpunosti sačuvan rimski most na istočnoj obali Jadrana.

Bejski toš, Beli

Bejski toš sagrađen krajem XVIII.stoljeća. Pučka predaja govori da su se o izgradnji toša dogovorila trojica, od kojih je poznato samo jedno ime – Desantić ili Dessanti. Jedan je dao zemljište, drugi je kupio sprave i sve naprave, a treći je dao novac za gradnju i početak posla. Toš je djelomično obnovljen 1885. I 1926.g. Bio je u funkciji do prije II.svjetskog rata, kada je nabavljen novi, mnogo suvremeniji, metalni. Neko vrijeme su radila oba, a onda je ovaj kameni definitivno zastario. Bejski toš je bio jedini dostupan javnosti na otocima Cresu i Lošinju.