Nakon Venecije, proslava je i službeno regulirana carskom bulom Franje Josipa iz 1828. godine.

Semenj je stara hrvatska riječ što znači sajam, pisala bi se baš Samanj, ali ju je narod izobličio u Semenj. Prerasla je u pravu feštu – tradicionalnu pučku svečanost koja je kasnije – sve do II svjetskog rata započinjala uz blagdan Gospe Snježne (05.08.) kojoj je posvećena župna crkva i trajala bi tri dana. U ta tri dana prodavala se raznovrsna roba, odjevni predmeti, voće i slatkiši. Trgovi su bili ispunjeni štandovima,dolazili su čak i Kinezi. Na porporeli i portu bili su armižani bragoci, trabakuli puni lubenica i dinja. U tim danima izlazili su svi, stari i mladi , djeca, cijele obitelji. Djeca su se veselila slatkišima i igračkama, žene sladoledu, a muškarci obavezno uživali u pivi. Zadnji dan semnja na pijaci se igrala tombola.

Nakon II. Svjetskog rata ova je pučka svečanost bila javno zapostavljena, zaboravljena – zabranjivana, ali u narodu je običaj ostao.

Uspostavom Hrvatske države, pokušali smo ponovno započeti sa starom tradicijom te je 1990.god. ponovno uz podizanje creske zastave na gradskom trgu i slavljem svete mise u čast Majke Božje Snježne započelo obilježavanjem "Semnja" koje je preraslo u turistički događaj . U ta tri dana održavaju se razne manifestacije, a sve završava tombolom čiji je prihod namijenjen u humanitarne svrhe. Po dobroj staroj tradiciji fond robnih dobitaka čine svi robni darovi dobiveni od strane sponzora.